Odnos logike, mudrosti i inteligencije

 In Duša

Logika, mudrost i inteligencija su različiti pojmovi za različite tipove svijesti. Logika je točno određeni slijed jednog događaja, jedan koncept, jedna ideja. Mudrost se odnosi na prikupljeno iskustvo s određenim događajem, jednim konceptom, jednom idejom, stečeno znanje formirano iz logike iskustva. Mudrost povezuje više različitih koncepata, više različitih ideja, ovisno o količini iskustva pojedinca. Inteligencija povezuje sve koncepte, sve ideje u jednu cjelinu. Logika, mudrost pronalaze se isključivo u osjetilno-objektivnoj okolini (manifestiranom svemiru), dok se inteligenciju ne pronalazi, može ju se jedino neposredno doživjeti kao neosjetilnu subjektivnost (nemanifestirani svemir) kada objekt i subjekt postaju jedno. Svijest o osjetilno-objektivnoj okolini se stječe posrednim putem, dok se spoznaja neosjetilne subjektivnosti stječe direktnim duhovnim iskustvom. Inteligencija pripada svijetu jedinstva, svijest o tome tko ili što netko ili nešto jest.

Logika

Inteligentna osoba ne pokušava spojiti svijet oko sebe, ona je svijesna ukupne povezanosti, svijesna je jedinstva. Inteligentna osoba u svemu vidi međusobni odnos i zajedništvo. Inteligencija je svijest o jedinstvu. Svijest o odvojenosti, razdvajanju, odvajanju, dijeljenju, spajanju i slično je neinteligencija. Međuitm, ta odvojenost je nužna kako bi se prepoznalo jedinstvo. Bez neinteligencije ne bi postojala svijest o inteligenciji. Inteligencija i neinteligencija mogu, ali i ne moraju zajednički funkcionirati, jer jedno pokušava razdvojiti, a drugo zna da je odvojenost iluzija. Susret inteligencije i neinteligencije je poput cjepanja atoma, dolazi do oslobađanja ogromne količine energije, a kako će ta energija biti iskorištena ovisi o pojedincu. Danas se takva energija uglavnom koristi na neinteligentan način u obliku atomske bombe.

Duhovna inteligencija

Netko može poznavati ideju jednog čamca, poznavati logiku i mudrost jednog čamca, kako se čamac kreće, na koje načine se može koristiti i u kojim situacijama, međutim to se sve odnosi samo na jednu ideju čamca. Istovremeno netko može poznavati ideju jednog drveta, logiku i mudrost jednog drveta, kako izgleda, kako raste, koliko dugo živi, međutim to se odnosi samo na jedno drvo. Bez duhovne inteligencije čamac, drvo, lampioni i sve ostalo što se nalazi na gornjoj slici bi ostalo nepovezano. Inteligencija je svijest o jedinstvu. Inteligencija se odnosi na sve čamce, na sva drveća, na sve lampione itd.

Novorođenče uči tako da kopira ponašanje okoline, jer na takav način dolazi do razumijevanja, prihvaćanja, potvrde i priznanja. Ovisno o situaciji u kojoj djete naiđe na prihvaćanje vlastitog ponašanja takav oblik ponašanja nastavlja koristiti, odnosno počinje slijediti određenu logiku kako bi ostvarilo odnos s okolinom. Logika se kasnije zbog nakupljenog životnog iskustva transformira u mudrost. Ako dijete odrasta u okolini gdje se izrađuju i koriste lampioni ono će poznavati logiku izrade i korištenja lampiona koja će se s iskustvom pretvarati u mudrost. Dijete će znati kako koristiti lampion u različitim situacijama, međutim bez inteligencije dijete neće znati staviti lampione u odnos s ostatkom svijeta. Dijete se rađa inteligentno, ali nema svijest o vlastitoj inteligenciji, već sebe treba prepoznati kao inteligentno biće. Buđenje svijesti o sebi kao inteligentnom biću zahtjeva određene okolnosti. Inteligencija je svijest u ukpunim odnosima. Logika i mudrost se mogu koristiti za obrađivanje i preslagivanje već postojećih koncepata, međutim inteligencija koncepte stavlja u odnos s ukupnim postojanjem.

Onaj koji svoju pozornost usmjerava isključivo na osjetilno-objektivnu okolinu definitivno će poznavati logiku, te ovisno o proživljenom iskustvu poznavati će i određenu mudrost. Međutim, osoba koja svoju pozornost usmjerava isključivo na osjetilno-objektivnu okolinu razumijeti će samo vlastita iskustva i neće znati kako uspostaviti ispravan odnos s okolinom. Inteligencija se stjeće direktnim duhovnim doživljajem u kojem ne postoji objekt, već subjekt i objekt postaju jedno.

Karakteristika isključivo logičkih i mudrih osoba s duhovnog aspekta je da su takve osobe sposobne slijediti određeni slijed događaja, međutim kada se takve osobe stavi o nove okolnosti one se ne snalaze, izgubljene su. Jedino se inteligentna osoba može snaći u novim okolnostima jer je svjesna ukupnih odnosa. Ovo naravno ne znači da inteligentna osoba ne treba učiti. Naravno da uči. Inteligentna osoba je otvorena za nova iskustva i usmjerava pozornost na ono što drži sve događaje na okupu, ali isto tako treba steći logiku i mudrost novonastalih okolnosti. Isključivo logičke i mudre osobe su one koje su zapele u vlastitoj prošlosti zbog vlastite (ne)sigurnosti, (ne)znanja itd. Ovo naravno ne znači da je inteligencija namjenjena samo odabranima. Apsolutno ne, već samo znači da se inteligencija stjeće na drugačiji način. Logika i mudrost su poput balona beskonačnog kapaciteta. Balon se širi nakupljenim iskustvom, a logička i mudra osoba snalazi se samo unutar okvira balona. Inteligencija ne poznaje granice. Duhovno inteligentna osoba ima sposobnost skakanja iz jedne situacije u drugu s apsolutnom sigurnošću, preciznošću, itd. Duhovna inteligencija je apsolutno razumijevanje što odrađena pojava jest koje proizlazi iz korištenja duhovnih tehnika spoznaje.

Multidimenzionalnost iskustva

Jedna od razlika između logike, mudrosti i inteligencije je u snazi utjecaja. Onaj koji slijedi određenu logiku ili djeluje na logički način imati će vrlo suženu sposobnost djelovanja. Onaj koji slijedi nekog mudraca ili djeluje iz vlastite mudrosti imati će širu sposobnost djelovanja. Duhovnu inteligenciju nije moguće slijediti, već jedino djelovati iz vlastite duhovne inteligencije. Duhovno inteligentna osoba je sposobna učiti i snaći se u novim situacijama, mudra osoba se snalazi u više različitih situacija, a logična osoba samo u točno određenim situacijama. Isto se odnosi na lažnu logiku i mudrost čiji utjecaj se prostire u dimenziji iluzije. Snaga duhovne inteliencije je neprenosiva i jedino se može steći osobnim iskustvom. Onaj koji je pak čuo ili čitao o duhovnoj inteligenciji ne može svjesno koristiti snagu istine koja proizlazi iz duhovne inteligencije. Za tu osobu će to biti primljena mudrost, jer tako primljenoj informaciji nedostaje razumijevanje, iskustvo. Svijest o duhovnoj inteligenciji se može steči kada se prestane usmjeravati pozornost na osjetilno-objektivni svijet. Gašenjem svih osjetila stvaraju se uvijet za buđenje inteligencije, a hoće li se buđenje dogoditi ovisi o snazi namjere i upornosti pojedinca.

Duhovna inteligencija – mudrost – logika

Inteligencija je prirodno stanje, međutim čim dijete izađe iz matenice započinje odgoj, uvjetovanje i svi ostali oblici manipulacije koji sputavaju inteligenciju i potiču logički način razmišljanja. Mudrost je nešto što dođe samo po sebi, iskustvom, međutim i ta mudrost je snažno ograničena samim iskustvima i stanjem svijesti pojedinca. Ako se na neprekidno uvjetovanje nadoveže snažna trauma tada osoba može ostati neinteligentna, odcjepljena od ostatka svijeta, zatvorena za nova iskustva, nove koncepte, nove ideje itd. Osoba ostaje u svijetu koji postaje sve dosadniji i dosadniji. Osoba bez inteligencije je poput balona koji se ne širi vlastitom voljom, već jedino uz poticaj okoline i koliko okolina to dozvoljava. Osoba koja živi u takvom balonu se duboko podsvijesno pita što se nalazi izvan balona, te je zaboravila kako iz njega izaći. Ponekad osoba čak samostalno i spozna beskonačni kapacitet širenja balona i činjenicu da se njegove granice mogu napustiti. Ponekad je potreban vanjski poticaj. Ako pak nema poticaja, već sve na što čovjek nailazi je zatupljivanje onda se lagano gasi i potreba za postavljanjem pitanja. Inteligencija predstavlja kontakt s vlastitom okolinom, beskonačnu kreativnost, nova iskustva itd. Bez inteligencije osoba ignorira nova iskustva i neprekidno proživljava ono što se već nalazi u balonu, odnosno uvijek iznova obrađuje proživljena iskustva. Dvije logične ili mudre osobe se nikada ne sreću, već se sreću njihove logike i mudrosti.

Programiranje software-a

Logika i mudrost snažno dolaze do izražaja kod programiranja software-a, što je u današnje vrijeme snažno razvijena industrija. Jedan program da bi funkcionirao mora imati jasno postavljen slijed događaja koji prate jedan drugoga, a ako se to ne dogodi onda se javlja „bug“ koji je nužno ispraviti, jer software nema sposobnost samoispravljanja. Programerski način razmišljanja slijedi određenu logiku ili mudrost, međutim jedan sftware nikada ne može imati izvornu inteligenciju, jer nije mogao sam sebe stvoriti. Jedan software može biti samo loša ili dobra preslika izvorne inteligencije. Da software nema inteligenciju govori činjenica da software s promjenom okolnosti gubi svoju efikasnost, nije prilagodljiv. Programski algoritam se nikako ne može usporediti s jednom osobom, jer čovjek je za razliku od algoritma inteligentno biće, ima slobodnu volju, ima dušu, osjeća, uči, razvija se, osoba je živa, a algoritam nije živ, iako se može takvim činiti. Program je kopija života, predstavlja samo jednu kap beskonačne životnosti. Čim se kap izdvoji iz cijeline ona postepeno gubi svoju životnost. Software ima ograničen vijek trajanja, nije sposoban prilagođavati se životnim okolnostima, iako se može doimati da je beskonačan u okolnostima nedostatka ljudske inteligencije, među isprogramiranim ljudima. U takvim okolnostima program opstaje, jer su se ljudi njemu prilagodili ili su prisiljeni da se prilagode, i tako samo naizgled software ima moć prilagođavanja. Kada se jedan program susretne s inteligencijom jednostavno gubi svoj smisao.

Inteligencija je aktivna

Tehnološki napredak se bazira na logici, mudrosti i inteligenciji, međutim inteligenciju nije moguće uokviriti. Tehnološki napredak je posljedica inteligencije, međutim svaka tehnološka inovacija ima svoj vijek trajanja, što se primjećuje kroz brzinu kojom nove tehnološke inovacije dolaze na tržište. Za nositi se s tehnološkim razvojem potrebna je inteligencija. Robot ne može učiti nove stvari, iako takvim može izgledati. Robot kada se susretne s nečim novim može definirati razlike, ali ne može znati što je to. Može samo dodati novi naziv. Robot može koristiti samo logiku i mudrost njegovog kreatora. Robot nije kreator. Ja sam inteligentan kreator i znam da robot ne zna. Robot je samo jedna dobra kopija  i čovjek može zapasti u iluziju dobre kopije ako ga promatra logičkim i mudrim očima. Ako ga se promatra inteligentnim očima jasno je da robot ne osjeća, nema kreativnost i ovisan je o čovjeku. Jack Ma, vlasnike Alibabe, je dao inteligentan odgovor kako se nositi s tehnološkim napretkom – čovjek treba učiti ono za što robot nije programiran. Besmisleno je pokušavati biti efikasniji od robota, nije ljudski, jer čovjek treba razvijati svoju sposobnost, a robot je napravljen s točno određenim kapacitetom, nema mogućnost proširivati vlastiti kapacitet, nema svijest, nema namjeru, ne poznaje bezuvjetnu ljubav, već samo predstavlja jako dobru kopiju navedenog.

Rat proti mašina

Rat protiv mašina

Danas ljudi sve više izgledaju kao roboti, ponašaju se prema određenom nametnutom ili prihvaćenom standardu, nesvjesni svojih djela i vlastite inteligencije. Jednostavno žive točno određeni logički slijed u pozadini kojeg se uglavnom nalazi strah, a da se taj slijed odigrava sve više se počinju brinuti roboti koji svoju podršku pronalaze baš u tom ljudskom strahu. Ovo naravno ne znači da je standard nužno loš. Bez standarda je nemoguće prepoznati promjenu. U određenim okolnostima i standard može biti koristan, međutim nužna je svijest o posljedicama koje standard ima na svoju okolinu ukoliko se pojedinac identificira s određenim aspektom standarda. Standard je koristan jer se pomoću njega nešto ostvaruje, međutim svaki projekt ima svoj vijek trajanja i kada više ne rezonira s određenim okolnostima potrebno ga je zamijeniti. Tako i roboti ne moraju nužno biti loši, međutim današnji način korištenja usmjeren je na profit kompanija i posljedica je ne preuzimanja odgovornosti za sebe. Vlastita snaga je predana lažnim autoritetima. To će toliko dugo trajati dok ne dođe do buđenja svijesti, do spoznaje o tome tko sam i što sam, dok ne dođe do spoznaje da roboti trebaju biti od koristi, a ne vladari. To se događa svuda oko nas, negdje suptilno, a negdje totalno očito. Na primjer velike korporacije koje funkcioniraju prema prncipu planske ekonomije koje svoje poslovanje baziraju na informacijama koje im daju kompleksni algoritmi. To je situacija u kojoj mašina upravlja čovjekovim ponašanjem putem određenog algoritma u kojem nema života, koji samo prezentira određeni okvir djelovanja bez mogućnosti napuštanja tog istog okvira. Inteligentna osoba zna, uvijek je aktivna.

Za razliku od programirane osobe, inteligentna osoba priča jezikom duha. Inteligentna osoba koristi logiku i mudrost, a nije njen sluga. U kontekstu temeljne konstrukcije spoznaje (duh, duša, tijelo) može se govoriti o duhovnoj inteligenciji, te osjetilno-objektivnoj mudrosti i logici. Na donjoj slici, smijerovi predstavljaju logiku, baloni mudrost (iskustvo koje se gomila), dok sveprožimajuće svijetlo beskonačnih nijansi predstavlja inteligenciju.

Logika, mudrost, inteligencija

Danas se pojam inteligencija pripisuje mnogočemu samo kako bi se doseglo neko postignuće. Inteligentna osoba ne teži postignuću, jer zna da je to začarani krug, igra u kojoj pojedinac iscrpljuje sam sebe na štetu drugih. Postignuće samo po sebi znači da je osoba nezadovoljna, te joj je potreban određeni oblik transformacije. Postignuće je prevara od kojeg kratkoročnu korist ima samo pojedinac, međutim kada se obrati pozornost koliko je energije bilo potrebno za postignuće, tada to više nije postignuće. Postignuće je igra ega. Ego je suprotnost inteligenciji, jer samo sebe uništava, samo sebi kopa rupu u koju u konačnici upadne (osim ako ju nije zatrpao drugima i na takav način si osigurao izlazak iz nje). Onaj koji ne prihvaća takvu vrstu igre se u konačnici smatra neinteligentnim, jer se iz perspektive drugih ne brine o svom bankovnom računu.

Danas je moderno koristiti pojam „emocionalna inteligencija“. Postoje razne knjige na tu temu, međutim nigdje se ne spominje da je inteligencija neprenosiva, jer onda knjige s tim naslovom ne bi ostvarile toliku profit. Prikladniji naziv bi bio „emocionalna mudrost“, i to iskustva samo jedne osobe, jer je iskustvo u kojem leži znanje i razumijevanje također neprenosivo. Inteligencija se stječe direktnim duhovnim iskustvom. Danas je također popularan naziv „umjetna inteligencija“. Bolji pojam bi bio umjetna mudrost, jer sve što jedan robot ili kompjuter može imati u vlastitoj memoriji je algoritam koji mu je dao čovjek. Algoritam posjeduje fiksne granice, za razliku od inteligencije koje ne poznaje granice.

Da svijetom dominira inteligencija, „emocionalna inteligencija“, „umjetna inteligencija“, „ego-inteligencija“ i sve ostale iluzije bi i dalje postojale i ne bi došle do snažnog izražaja, već bi bile korištene kao sredstvo razvoja. Međutim, današnji čovjek je izgubio svijest o sebi kao inteligentnom biću, već živi u straha za egzistenciju i drugim strahovima. Također je moguća da čovjek misli da je inteligentno biće, a zapravo se radi o lažnoj inteligenciji (ego inteligenciji, neinteligenciji). Vrlo je veliki potencijal da se tako nešto dogodi onome koji ne preuzima odgvoronost za sebe, već se oslanja na druge. Takva vrsta svijesti danas dominira, čovječanstvo je vođeno nekolicinom koji imaju kontrolu nad novcem. Čovjek je predao moć novcu, komadu papira. Doista inteligentno!? Novac, tehnološki razvoj, lažno predstavljanje, kopiranje, monotonost su preuzeli vlast nad čovjekom. Ti koncepti se čak često smatraju smislom života. Ti koncepti dominiraju u današnjem obliku harmonije, harmonije u kojoj kronično nedostaje inteligencije.

Damir Butković

Recent Posts

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Start typing and press Enter to search